Ližnjan se spominje već 990. godine. Ondje je pronađena pregradna ploča od vapnenca s pleternim ukrasom iz druge polovice X st. U zaljevu Kuje otkriveni su kapitel od vapnenca iz sredine V. st. i crkvica Gospa od Kuja iz 17. stoljeća, koja je  sagrađena na ostacima prijašnje crkvice, Sv. Tome. U crkvi su sačuvani kasnoantički mozaik na podu, ranokršćanska svjetiljka s ljudskom figurom Krista, te tragovi zidova antičke građevine.

Do crkvice dolazite kada se spustite do uvale Kuje, po makadamskoj cestici koja započinje s lijeve strane uvale. Godine 1995. crkvica je obnavljana, a uz njezin južni zid otkriven je grob za kojega se do tada nije znalo. Kasnijim istraživanjem arhive ustanovljeno je da je vjerojatno riječ o grobu Mate Blazinića, mornara iz Plomina, koji je umro u uvali Kuje 1756. godine. Crkvica je građena na mjestu gdje se nekada nalazila rimska vila. Točnije, crkvica je na mjestu gdje su bile dvije prostorije ove vile rustice. Obe prostorije imale su podne mozaike koji se danas mogu vidjeti kroz stakleni pod crkve. Osim podnih mozaika, istraživanje je otkrilo postojanje termalnih objekata u sklopu vile te svjetiljke s likom Isusa iz 5. st. U samom Ližnjanu nalazi se crkva Majke Božje (iz 1896.).

Prvi stanovnici Ližnjana dolaze na ove prostore s područja Sinja, Poljica i Imotskog. Od 14. stoljeća pa sve do kraja 18. stoljeća ovim prostorima upravljala je Mletačka Republika. U novijoj povijesti ovaj kraj potpao je pod francusku, austrijsku i talijansku vlast, ali je bio u sastavu Slobodnog Teritorija Trsta, pa dio socijalističke Jugoslavije da bi danas bio sastavni dio Republike Hrvatske.

U blizini uvale Kuje nalazi se lokalitet Kargadur, gdje su 2001. godine započela iskapanja ribarskog sela u kojem se živjelo od 5710. do 5630. godine p.n.e. Nakon "pauze" od oko dvjestotinjak godina, život se u selo opet vratio. I dok je na cijelom Jadranu do sada pronađena jedna udica iz tog doba, na ovom lokalitetu nađeno je njih osam. Osim njih, nađeni su ostaci prvih žitarica u istri, vulkansko staklo (do sada pronađeno samo u Grčkoj, Mađarskoj i Italiji), strelice za lov, nakit, djelovi keramike...

Nezakcij je najznačajniji arheološki lokalitet na čitavom istarskom poluotoku. Prostrana i masivna nezakcijska gradina oblikovana je u brončano doba. Nezakci je je bio glavni grad Histra te političko i vjersko središte plemenskog saveza Histra. Ovdje se 177. pr. Krista odigrala odlučujuća bitka izmedu Rimljana (brojčano nadmočnih) i Histra. Kako bi izbjegao neprijateljevim šakama, Epulon (kralj Histra) se navodno bacio na mač i tako poginuo. Njegovi su se vojnici poveli za tim primjerom. Nakon rimskog osvajanja Nezakcij je postao vojnom izvidničkom postajom na cesti koja je od Pule, prolazeći kroz Ližnjan, vodila prema Labinu i Liburniji. Nalazi izneseni na svjetlost dana potječu iz razdoblja izmedu XI i VII st. pr  Krista.  Iz pretpovijesnog razdoblja sačuvana je nekropola, temelji zidina i jarka. Rimskom razdoblju pripadaju forum, terme, ceste za vodu, vrata i ostaci triju hramova. Lako se razaznaju ruševine dviju velikih bazilika, pravokutnih i usporednih, ranokršcanskih (V st.). Na lokalitetu postoji i mali muzej. Veći dio nalaza (urne, vaze, uljanice, keramika, stakleni lakrimariji) čuva se u Arheološkom muzeju u Puli. Među nalazima ima i predmeta proizvedenih u Grčkoj i Apuliji.

Ispis

logo-small

    Turistička zajednica Općine Ližnjan-Lisignano // Ližnjan 147, 52204 Ližnjan // T/F: +385 52 578 426  HTZTZIZ